U jeku leta, beg od vrućina i rashlađenje mnogobrojni žitelji Srbije pronalaze na bazenima ili javnim kupalištima. Koliko takvih uređenih mesta u našoj zemlji ima, niko precizno ne zna, ali se pretpostavlja i da je divljih plaža mnogo više. Sa njih najčešće i stižu crne vesti o utapanjima kupača, te se, zato, nameću pitanja o bezbednosti kupača kao i uslovima koje je potrebno ispuniti da bi se kupalište na jezeru ili reci smatralo uređenim.
Dok u velikim gradovima, poput Beograda, Niša, Novog Sada, bazenima i uređenim kupalištima uglavnom gazduju javna preduzeća, u manjim mestima slika je mnogo "šarenija" i haotičnija, jer je za većinu lokalnih samouprava preveliki "zalogaj" i da urede plaže i da, potom, zaposle neophodno osoblje. Tako je u unutrašnjosti Srbije sve prepušteno opštinskim turističkim organizacijama, sportskim centrima, a ponajviše privatnicima.
- Opština Nova Varoš ima dva uređena javna kupališta na jezerima u Kokinom Brodu i Radoinji - kaže Rosa Jakovljević, direktor Turističko-sportskog centra Zlatar.
- U njihovo uređenje i za postavljanje oko 300 kvadratnih metara pontona, opština Nova Varoš uložila je oko šest miliona dinara. Ali, već nekoliko godina obe plaže tokom leta dajemo u zakup privatnicima, jer TSC nema dovoljno sredstava da ispuni sve propise o bezbednosti za rad plaže u turističkoj sezoni.
Neki od uslova koje, po rečima Jakovljevićeve, javno kupalište mora da ispuni jesu da bude obeleženo bovama, da ima plažni red, licencirane spasioce, plovidbene dozvole...
- Ispunjenje ovih uslova za rad naša dva javna kupališta, od TSC Zlatar i budućeg zakupca, tražila je Lučka kapetanija iz Sremske Mitrovice - kaže Jakovljevićeva. - A, kontrola njihovog sprovođenja u nadležnosti je republičkih vodnih inspektora i nadležnih lokalnih inspekcija - komunalne, građevinske...
U Vladičinom Hanu, na primer, opština je izgradila gradski olimpijski bazen još 1980. godine.
Rad bazena tokom letnje sezone, u nadležnosti je Sportskog centra Kunjak - kaže Dragan Krstić, direktor Centra. - U njegovo održavanje i poboljšanje kvaliteta usluga, ulažemo neprekidno od 2002. godine. Samo za sređivanje korita bazena, 2014. godine, uloženo je dva i po miliona dinara. Vodimo računa i o bezbednosti kupača, pa je na bazenu angažovano četiri do šest spasilaca.
Kada je reč o kupalištima na rekama, koja su po rečima spasilaca i najopasnija, situacija je gotovo haotična, jer divljih plaža ima na svakom koraku. Na Savi u Šapcu, na primer, postoji samo jedno uređeno gradsko kupalište i bar tridesetak divljih, neuređenih plaža koje koriste Šapčani, ali i meštani mačvanskih i sremskih sela. Prošle godine, srećom, nije bilo većih incidenata na reci, kao što je zabeleženo prethodnih sezona, ali ipak se jedan kupač utopio. Od letnjih žega "čivijaši" pribežište traže i na tabanovačkoj šljunkari, koja ima sve odlike nebezbednog kupališta.
Jezera nastala eksploatacijom peska i šljunka duboka su kao bunari, ali poslednjih godina tu nije bilo utapanja. Šapčani, ipak, znaju da im je za plivanje i rashlađivanje najsigurniji kompleks Stari grad. Na području Pirotskog okruga, do pre desetak godina divlje plaže su uglavnom "nicale" na Nišavi i često su bile mesto tragedija, odnosno utapanja mališana. Srećom Pirot, Bela Palanka, Babušnica i Dimitrovgrad sada imaju gradska kupališta i bazene na kojima tokom leta dežuraju spasioci i medicinske ekipe. Ipak, kupanje u rekama Gornjeg Ponišavlja i dalje je na vlastitu odgovornost. Tako je i na Zavojskom jezeru koje je tokom poslednjih 20 godina odnelo dva života.
Spas od letnjih vrućina žitelji Kolubarskog okruga pronalaze na bazenima u Petnici, Osečini, Ubu, Ljigu i Banji Vrujci. Ali, i na neuređenim plažama na Kolubari, Gradcu i Ljigu. Na ovim rekama, srećom, nema "crnih tačaka" na kojima se dešavaju često utapanja kupača tokom leta.
Izvor: Novosti