Nikada završeni, urušeni ili zapušteni objekti naših banjskih centara svedoci su pokleklog turističkog potencijala Srbije. U periodu od 2008. do 2015, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, naše banje su ostale bez 17.300 postelja, ili 43% kapaciteta.
Razlozi su mnogobrojni, od neuspešne privatizacije hotelsko-turističkih preduzeća (HTP), nerešenih imovinskih odnosa, do nezainteresovanosti investitora da hotele stave u funkciju.
No, bez obzira na razloge zapostavljanja zdravstveno-turističkih kapaciteta, na gubitku su svi, od zaposlenih do korisnika usluga. Udruženje banja Srbije uradilo je 2016. godine Izveštaj o smeštajnim kapacitetima koji su van funkcije i uputilo na adrese više Ministarstava.
Ove godine uradili su i reviziju Izveštaja, u cilju da se banje "podignu na noge", s obzirom na to da banjsko-klimatska lečilišta Srbije predstavljaju dvostruko, veliko bogatstvo ove države.
Na prvom mestu je prirodni faktor – termomineralne vode, gasovi, peloidi, kojima ovaj region obiluje. Zatim i zdravstvene ustanove koje se u njima nalaze. Danas u Srbiji, po rečima Vladana Veškovića, sekretara Udruženja, u banjskim i klimatskim mestima postoji 25 specijalnih bolnica. One se bave prevencijom, lečenjem i rehabilitacijom u svim oblastima medicine, čineći zdravstveni sistem znatno racionalnijim i jeftinijim. Pritom, svakog meseca na posao vraćaju blizu 10.000 radno sposobnih ljudi.
Neprimereno vremenu kod nas je i nedovoljno sagledavanje značaja resursa mineralnih, termalnih i termomineralnih voda, primećuje Vešković. Na to upućuje nepostojanje sistematizovanih podataka o svim lokalitetima na teritoriji Republike Srbije i njihova nedovoljna istraženost, kao i nepostojanje kategorizacije u pogledu kvaliteta, količine, lekovitosti, mogućnosti korišćenja, infrastrukturne razvijenosti i zaštite resursa.
Zabrinjava i činjenica da je van funkcije više od 5,5 hiljada ležaja. Svi oni pobrojani su u izveštaju, uz napomenu da se stepen negativnog uticaja na lokalnu zajednicu razlikuje od mesta do mesta.
Od potpuno uništene lokacije, kao što je Kuršumlijska banja, koja je zapustela, preko gubitka svih ležaja hotelskog tipa, tako da su nekada velelepni i nadaleko čuveni stari hoteli postali ruglo, kako u Mataruškoj i Bogutovačkoj banji, tako i u Jošaničkoj, Vranjskoj, Niškoj, Gamzigradskoj... Znatno smanjenje kapaciteta registrovano je i na atraktivnijim turističkim destinacijama (Vrnjačka banja, Sokobanja i Banja Koviljača).
– Većina pomenutih banja je u ekonomski nerazvijenim opštinama. Kad bi se smeštajni kapaciteti stavili u funkciju, imali bismo milion noćenja više, što je 14% ukupnog turističkog prometa u Srbiji u 2015. Dobili bismo posao za 2.700 ljudi – zaključuje Vešković na osnovu podataka do kojih se došlo pri izradi Izveštaja, a koji su u proteklih godinu dana promenjeni nabolje samo u Vrnjačkoj banji, gde je došlo do privatizacije hotela Zvezda i Fontana, koji od maja primaju goste u 346 soba.
U Vrnjačkoj i Vranjskoj banji nalaze se betonski kolosi čija izgradnja nije otišla dalje od zidova. Gradnja hotela sa 270 ležaja u Vranjskoj banji počela je 1978. godine. Zemljište je PIO fondu ustupila Specijalna bolnica i tu je nastao zaplet zbog koga je usledio maratonski sudski proces.
Nova zvezda, koja se nalazi na promenadi u Vrnjačkoj banji, u sastavu je HTP Fontana, koje je posle neuspele privatizacije otišlo u stečaj. U stečaju je i HTP Banja Koviljača, sa objektima Podrinje i Gučevo. Ostatak firme dat je na upravljanje Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju – jednom od najsavremenijih rehabilitacionih centara te vrste u Evropi.
Većina zapuštenih objekata je, na ovaj ili onaj način, u državnom vlasništvu, recimo Specijalna bolnica za rehabilitaciju Žubor u Kuršumlijskoj banji vlasništvo je Fonda PIO, kao i završeni hotel u Jošaničkoj banji, koji nikada nije bio u funkciji.
Primer loše privatizacije je i HTP Srbija turist iz Niša. Niška banja je na turističkoj karti Srbije ostala jedino zahvaljujući Institutu za rehabilitaciju. O nekada prepunim hotelima Srbija, Partizan i Ozren svedoče samo ruševine.
Prolom banja i Mataruška, obe nastale na izvorima lekovite vode, decenijama su radile po sličnim pravilima.
Mataruška nije menjala vlasnika i ne radi. Prolom je privatizovana 2000. godine u Akcionarsko društvo Planinka, sa sedištem u Kuršumliji. Ona potvrđuje tvrdnju da je privatizacija rešenje koje bi donelo stotine miliona prihoda od smeštaja, poreza, taksa. Planinka je u većinskom vlasništvu (95%) malih akcionara, koji su, u velikoj meri, i radnici zaposleni u nekom od njenih delova. Poenta uspeha je u domaćinskom poslovanju.
Izvor: Politika